Već ove godine mogli bi da krenu prvi radovi na uređenju Starog grada u Trebinju.
Jedinstvena urbana cjelina ovog sunčanog grada, koji Trebinjci popularno zovu Kastel, prostor je koji je inspirisao mladog arhitektu Ninoslava Ilića da izradi idejno rješenje njegovog uređenja, što je naišlo na oduševljenje građana Trebinja. S obzirom na to da lokalna uprava čini ozbiljne korake da učini Trebinje turističkim biserom, svi zajedno se nadaju da će radovi uskoro krenuti.
Znamo da ti je Trebinje u arhitektonskom smislu jako interesantno, odakle ideja da se pokrene ovaj projekat?
Trebinje je u arhitektonskom smislu jako zanimljiv prostor. Ono u sebi sadrži veliki dio elemenata koji su meni sa arhitektonske tačke gledišta jako interesantni. Pitanja revitalizacije, oživljavanja napuštenih, a arhitektnonski vrlo interesantnih ambijenata su meni najinteresantniji, jer takvi projekti predstavljaju poseban izazov. Ograničenost naslijeđenih gabarita unutar kojih treba unijetni novi život i funkciju zna biti ograničavajući, ali i inspirativan element, jer projektanta iznova tjera na neko novo promišljanje i spremnost na kompromise. Iz takvih momenata se zna razviti jedinstvena forma koja može biti mnogo interesantnija nego kada se krene od projektovanja bez lokacijskog konteksta. Mnogi zaziru od takvih projekata, jer su kompleksniji i zahtjevaju više vremena i posvećenosti projektu, pa se vrlo često zna desiti da se neke starije strukture radije ruše, nego što se koriste kao bonus element unutar projekta.
Stari grad je određenim dijelom takav projekat, pa je to i razlog zbog čega sam se za njega zainteresovao prije par godina. Krajem 2015. sam na svome blogu objavio jedno promišljanje o aktivaciji nekih od zaboravljenih dijelova Kastela i ta priča je na neki način dovela do ovog projekta koji sam predstavio prije par dana. Inicijator za izradu prve faze projekta revitalizacije Starog grada je bila gradska administracija, tako da je ovaj projekat moj odgovor na projektni zadatak.
Od kada radiš na ovom projektu? Da li si sam u tome i da li imaš li podršku gradske uprave?
Inicijalni sastanak povodom izrade projekta je bio u februaru ove godine, tako da je taj čitav proces trajao gotovo pola godine. Što se tiče arhitektonskog dijela posla projekat sam radio samostalno, ali bi na poslovima adaptacije i sanacije infrastrukture trebalo da budu uključeni i ljudi iz tih oblasti, tako da bismo međusobnom koordinacijom trebali da dođemo do najoptimalnijih rješenja. Gradska uprava je kao inicijator po prirodi stvari bila uključena u čitav proces, što kroz obezbjeđivanje potrebne dokumentacije, što kroz koordinaciju rada.
Kakve intervencije na nivou Starog grada donosi projekat revitalizacije?
Projekat na kome sam radio se bavi kako pitanjem tretiranja partera, tako i davanja smjernica potrebnih intervencija na nivou fizičke structure. Projektom sam pokušao dati odgovore na pitanja odvodnje oborinskih voda, tretiranja poklopaca revizionih okna, ulične rasvjete, načina tretiranja reklamnih panoa, krovnih pokrivača, tretiranja i sanacije fasada kod karakterističnih oštećenja itd. Dakle projekat je urađen dosta detaljno i čini mi se da bi mogao da stvori preduslove da se po prvi put napravi strategija upravljanja i zaštite Starog grada. Koncepcija oživljavanja Starog grada zasniva se na obogaćivanju sadržaja kojima se postiže veći stepen atraktivnosti prije svega turističke ponude, afirmiše bogata materijalana baština, ali i povećava kvalitet života stanovnika. Stari grad se treba razvijati kao integrisana prostorna cjelina sa ostatkom centralnog gradskog područja. Kroz proces revitalizacije se težilo stvaranju preduslova za veće afirmisanje djelatnosti koje odgovaraju i nisu u neskladu sa tradicijom i prirodom šireg područja. Tokom rada na projektu revitalizacije posebna je pažnja posvećena ukupnom sastavu ukrasne dendoflore. Iz toga razloga izabrani su nasadi koji pripadaju mediteranskom pojasu i imaju velike šanse da se kvalitetno adaptiraju na klimatske uslove koji vladaju na predmetnoj lokaciji.
{youtube}YZrIfhTxXcM{/youtube}
Revitalizacija starog grada u Trebinju – faza 1
Written by NINOSLAV ILIĆ
Na osnovu dostupnih istorijskih podataka možemo zaključiti da je trebinjski Kastel današnje obrise dobio 1706. godine po naređenju Sultana, koji je za izvršioca svoje naredbe odredio trebinjskog komadanta Kasum-pašu i Ahmed-agu, bosanskog vezira. Pomoć prilikom gradnje pružali su i dubrovački neimari. Na Ban viru radovi su se povremeno odvijali i tokom 1710.,1711., 1714., 1719., 1721. godine.
1715. godine završena je gradnja hendeka oko Starog grada, dok gradski bedemi svoj finalni oblik i izgled dobijaju 1721. godine. Bedemi su bili učvršćeni sa Salihovića tabijom na sjeveru, Hadžismajlovića kulom sa pokretnim drvenim mostom, koja je čuvala ulaz u Stari grad na zapadu, na mjestu gdje se luk bedema lomi prema jugu nailazimo na Landrovića tabiju, a bedem se na obali Trebišnjice završavao Ćatovića tabijom. Na mjestu gdje se sa južne strane danas ulazi u Stari grad bila su dva mala otvora sa vratima na kojima je stajala straža, ali kojima se spolja nije moglo prići. Ispod Landrovića tabije je bila tamnica, a u neposrednoj blizini bila je i barutana. Kastel je imao i dva manja otvora prema rijeci Trebišnjici i služila su za pristupanje čamaca i skela.
Na osnovu dostupnih digitalizovanih katastarskih / geodetskih podloga, obezbijeđenih od strane investitora, izrađen je projekat revitalizacije prve faze trebinjskog Kastela koji se bavio parternim rješenjem popločavanja, ali i pitanjima revitalizacije postojeće fizičke strukture na nivou fasada, fasadnih otvora i krovova. Projektnim zadatkom naglašena je potreba zamjene asfaltnih površina odgovarajućim popločanjem, kako bi se Starom gradu povratila odgovarajuća ambijentalna vrijednost, koja je vremenom degradirana. Glavna karakteristika mreže postojećih ulica jesu uski ulični profili, nepravilnih geometrijskih oblika, pri čemu dominira ivična gradnja kamenih objekata kojima se pristupa direktno sa ulice ili iz manjih ograđenih avlija.
Iako je trebinjski Kastel proglašen zaštićenim spomenikom kulture 24.01.1951. godine, ova ambijentalna cjelina nije bila pod odgovarajučim nadzorom, pa je fizička struktura pretrpila brojne izmjene, koje nisu uvjek bile rađene na odgovarajući način, te su nekada direkno uticale na njegovu degradaciju. Ove intervencije su jasno vidljive ne samo na nivou fasada i krovova, već i na nivou infrastrukture. Ulice u Starom gradu su asfaltirane 80-ih godina 20-og vijeka, što s obzirom na lokaciju predstavlja neprihvatljiv način tretiranja partera. Popločavanje otvorenih javnih prostora je sprovedeno je na više manjih površina i ove intervencije su rađene sporadično i na nivou mikro lokacija. Važno je napomenuti da ulice Starog grada izvorno nisu bile ni popločavane ni kaldrmisane, već su bile nasute šljunkom, te kao takve predstavljale splet makadamskih površina.
Koncepcija oživljavanja Starog grada zasniva se na obogaćivanju sadržaja kojima se postiže veći stepen atraktivnosti prije svega turističke ponude, afirmiše bogata materijalana baština, ali i povećava kvalitet života stanovnika. Stari grad se treba razvijati kao integrisana prostorna cjelina sa ostatkom centralnog gradskog područja. Kroz proces revitalizacije se težilo stvaranju preduslova za veće afirmisanje djelatnosti koje odgovaraju i nisu u neskladu sa tradicijom i prirodom šireg područja.
Tokom rada na projektu revitalizacije posebna je pažnja posvećena ukupnom sastavu ukrasne dendoflore. Iz toga razloga izabrani su nasadi koji pripadaju mediteranskom pojasu i imaju velike šanse da se kvalitetno adaptiraju na klimatske uslove koji vladaju na predmetnoj lokaciji.
