Dvadesetsedmogodišnji strastveni ljubitelj književnosti i umjetnosti iz Trebinja Stefan Višekruna već duže vrijeme piše stihove sa veoma jasnim i dubokim porukama.
Njegova nova pjesma "Ne umiri prije smrti" juče je objavljena u uglednom književnom časopisu Slavoslovlje iz Beča.
Stefan sprema svoju prvu zbirku poezije, koju će promovisati i u svom rodnom gradu. Učestvovao je na brojnim literarnim konkursima širom regiona. Živi i radi u Banjaluci.
Ne umiri prije smrti
Sneni prašnjavi putniče
vidi ti se mračna strana
mjeseca u njedrima,
ne umiri prije smrti
koja pustoši jedino tijelo
ko je bolji, ko je prvi,
nisam ni jedno ni drugo,
oslobodi se sebe
pobjedićeš sve protivnike,
ovaj dan je pogrebni san
stari pločnik uzan,
čovjek na putu prosi
pokoja žedan.
Njene usne sladostrasno me ljube,
neko bi rekao
savršen čas za umiranje,
dehidrirao sam ko ‘ pašče
na popodnevnoj sparini
od riječi volim te,
ne vjerujem nikome
sa pticama i suncem
vodim ljubav i spavam
zagrljen u krevetu,
oči čeznu u nedogled nepovratno
ko’ jahači Apokalipse,
uvlačim krvavi mač u korice
preko noći ostarih,
razlupana mi je lobanja
od slušanja laži
bivših ljudi,
ne vrijedi više stradati
za mrtve ideale
i ubijati izumrlu gamad,
udahnuo i zadržao sam vazduh
dovoljno dugo da se probudim u proljeće.
Zaklanjaju mi pogled neuki pouki
bjesomučnoga sarkazma,
a puni samopouzdanja,
izlizane fizionomije
od vječnog traganja za novcem,
defektni mediokriteti vajnih epiteta
zidaju na pjesku kule srama
koje podriguju od vrtloga tama.
Oživi sneni prašnjavi putniče
pregaženo srce
i puls mrtvoga grada
na užarenom asfaltu
i daj mu drugi život,
daleko od sebe i istine
je čovjek koji kamenuje ljubav I pjesnike,
osjećam se prokleto usamljen
pored toliko ljudi,
život juri i prolazi
dok sanjam more I uvele karanfile,
mravljim koracima
hrlim ka sreći
i mucam o mudrosti
ogrezao u prašini.
Stefan Višekruna
