Berkovići, 18.04.2011. Od pamtivjeka su gradonosni oblaci Podkomu odnosili dio ljetine. Sve do 1969 .godine, kada je jedan zidar pronašao ostatke pravoslavne crkve iz 13. vijeka. Od tada se u berkovićkom selu svakog ljeta na Ognjenu Mariju pomole Bogu i oluje ih zaobilaze.
Ko zna šta bi već bilo sa nama da nije bilo jednog sna? Tako kažu u Podkomu, razbacanom kraškom selu pod surim gredama brda Kom, u berkovićkom kraju. Od pamtivjeka bi im grad odnosio značajan dio teško sticane ljetine. Sve do 1969. godine kada je Vojo Radan u snu vidio vladiku i nekakvu crkvu, pa to razglasio po svojim zaseocima i hrastovim gajevima, u dolinama i uzvisinama na tri, četiri kilometra po Pavlovini, Miljevićima, Glavici, Direkovini, Rorovini, Odžaku i Vučurevićima, sanjanog Vladiku su poznavali, o sanjanoj crkvi niko nije imao pojma, krampovima, motikama i lopatama stadoše da prevrću zemlju, i neizvjesnost ne trajaše dugo, iz hrastovog šumarka na Glavici objavi Jovan Džombeta da je naišao na nešto slično oltaru...
Ispostaviće se da su to ostaci pravoslavne crkve iz 13.vijeka.
Od tada, svake godine na Ognjenu Mariju, 30. jula berkovićki svještenik na Glavici obavlja službu, a gradonosni oblaci zaobilaze Podkom, počeo je to još Pop Slobo Biberdžić, a nastavilo se i do današnjih dana.
(Glas Srpske)
