170901 best baner 200601 market99 baner

  • 150123 baner apis3
  • 150123 baner apis2
  • 150123 baner apis1

200701 banerosandic

210401 petijevic baner

211008 divlja ruza baner final
 
 
 
 
Vijesti Trebinje

Nagrađeni najbolji literarni i likovni radovi učenika Gimnazije "Jovan Dučić"

Gimnazija "Jovan Dučić" je povodom obilježavanja 100 - godišnjice postojanja raspisala Konkurs za najbolje likovne i literarne radove na temu "Vijek Gimnazije u Trebinju".

141128 pero

Pravo učestvovanja su imali učenici ove obrazovne ustanove od prvog do četvrtog razreda, koji su pojedinačno mogli konkurisati sa jednim literatnim radom i najviše tri likovna rada.

Nagrađena su tri najbolja rada u obje kategorije, a više odabranih likovnih radova biće izloženo u Muzeju Hercegovine na svečanoj Akademiji 11. oktobra sa početkom u 12 časova.

Radovi su poslati u Republički pedagoški zavod Srpske, a komisija za ocjenu i procjenu radova iste je ocijenila na sledeći način:

LITERARNI KONKURS

  • 1. mjesto - Mia Mijanović "Čas traje i trajaće"
  • 2. mjesto - Luka Sušić "Ponosno hodim stoljetnim stazama"
  • 3. mjesto - Mateja Aleksić "Gimnazija imena Jovanova"

LIKOVNI KONKURS

  • 1. mjesto - Anastasija Tomić i Stanko Milović
  • 2. mjesto - Milica Zurovac
  • 3. mjesto - Nikola Kukurić

Pobjednički rad: 

ČAS TRAJE I TRAJAĆE

Danas je ponedjeljak, 11. oktobar 2021. godine. Poseban dan. Stojimo danas jedna naspram druge, mojih šesnaest oktobara naspram tvojih stotinu, ja - samo jedna kaplja, ti - more bez obala. Ali znam da su u tom moru sve naše kapljice dobrodošle i dragocjene. Rođena si tačno prije jednog vijeka. To nije mala stvar i zaista želim da ti sročim čestitku kakvu zaslužuješ. Vremenska vrteška se munjevito okretala, smjenjivali se dani, mjeseci, godine, đaci dolazili kao djeca, odlazili mnogo zreliji, odrastali, postajali ljudi... I nekako odjedanput – okruglo 100! Stogodišnjakinja koja i dalje jedva čeka da primi nove klince u svoju preobražavajuću radionicu i riznicu znanja, nesebična, nepresušna, neumorna... Da preobražava i nas i sebe - oplemenjujući, produhovljavajući, čuvajući od oštrica mržnje, od različitih lica zla...

Ne zamjeri, suviše sam mala da bih mogla ispisati sve tvoje uspjehe i uticaj koji si imala, imaš i imaćeš na ovaj mali grad. A tek na nas... Zlatnim tragom upisuješ se u beskraj. Za tebe rezervišemo posebno mjesto u našim srcima i uspomenama. Snažna su osjećanja uvijek složena, biće i sjete i suza u tim sjećanjima, ali pobijediće ih sreća, radost, ponos i osjećanje važnosti što smo bili u tvojim klupama. Jer ti si nešto veliko, svijetlo i lijepo što nam se dogodilo. Jesi li i ti srećna što smo baš mi, takvi kakvi smo, tvoji učenici? I što smo došli danas na tvoje rođendansko slavlje? Vidim da jesi.

Ovaj moj skromni darak ne može biti ravan svim poklonima koje smo od tebe dobili i i koje ćeš nam tek podariti. I ne znam odakle da krenem da ti zahvalim. Mnogo, mnogo si davala i daješ, toliko te divnih osobina krasi, a ja ću izabrati samo neke, na primjer one koje sama želim da prisvojim.

Stariji kažu da ti nije uvijek bilo lako. Ti imaš svoje radosti i svoje tuge, borila si se sa oskudicom, vidjela i ljubav i mržnju na djelu, podvige i sunovrate, seljakala si, nestajala, ali jedno je jako bitno. Uvijek si izranjala, plemenita, čvrsta, istrajna, hrabra... U ratu sa velikim svojim neprijateljem – stagnacijom i neznanjem ti rasteš i pobjeđuješ. Bez obzira na vrstu nedaće koju vrteška života donese. I sama želim da budem takva.

Spremna si na mijene i preobraženja. Ideš u korak sa najnovijim dostignućima, razvijaš se, širiš svoje i naše vidike i mislim da svjesno odustaješ od krutosti da bismo svi dobili više slobode. Dovodiš nas do vrata, pomažeš da ih sami otvaramo, ohrabruješ nas na dijalog, pomažeš da samostalno istražujemo, pronalazimo ljepotu i mudrost... Mi nismo sunđeri koji samo upijaju tuđe riječi, osjećamo da smo ti i mi zajedno kreatori znanja. Posebno sam ti zahvalna na tome.

I dozvoli da sada istaknem još nešto što želim da usvojim od tebe. Prošle godine rođendan si proslavila drugačije nego inače, u tišini koja tek nečujno pjevuši tužnu pjesmu... sama. Nije se čula buka i jurenje hodnicima na odmorima između časova. Ni školsko zvono, kome se mnogi đaci, od prvačića do onih najstarijih, uvijek raduju i sa željom iščekuju, dugo vremena nigdje se nije moglo čuti. Vrijeme kao da je stalo, grad utonuo u dubok san, a priroda kao da nije hajala, ravnodušno vršila smjenu dana i noći, skidala ukrase ili se kinđurila, kao da nam se ništa ne dešava. Ti se, međutim, nisi predala. Pronašla si nove puteve do nas, promijenila stil, ali ipak opstala, pokazala nam šta su upornost, volja i energija. Što se mene tiče, bila si dobrodošao gost u mom domu – iako smo obje jedva čekale kraj nastave na daljinu. I dočekale smo ga. Na sreću svih nas, sve se uskoro polako vraćalo u normalu, pravi ljudski kontakt je ipak nezamjenjiv. I tome iskušenju ti si dostojanstveno odoljela, i iz te borbe izašla još jača, a to radiš otkad postojiš. I nikada ne kloneš. Može li biti ljepšeg uzora za mene?

Davno se desilo tvoje rođenje, kada si poželjela dobrodošlicu prvim trebinjskim gimnazijalcima. Davno su oni iskrojili svoj život, odigrali svoju ulogu, možda ostvarili svoje snove i ideale, dok je ta igra tek pred nama. Mnogo mogućnosti, snova, nadanja, mnogo želja, od kojih je glavna ona jedna - da jednoga dana budemo ljudi koji nikad ne gube ljudsko lice, kojima će se naš grad i naša država ponositi. Ti si nam, na tom putu, duhovni pokretač, jedna od najblistavijih zvijezda na našem nebu. Jer nas učiš pravim, istinskim vrijednostima, spremaš nas za sutradan na najbolji mogući način, i na tome ti neizmjerno hvala. Naša je misija da nastavimo gdje su prethodnici stali, da se kroz život još više obrazujemo i poboljšavamo, jer čovjek uči dok postoji, a znanje je najmoćnije oružje koje možemo upotrijebiti da bismo promijenili svijet. Nelson Mandela jednom reče: ,,Znati, misliti, sanjati...to je sve“. I zaista je u pravu.

Ovaj divni čas, što traje čitav jedan vijek, još dugo će da traje... I neće se završiti... Mi ćemo otići, a ti ćeš biti tu, čekati nove generacije i raditi ono što najbolje znaš, od njih stvarati obrazovane mlade osobe pred kojima je cijeli svijet, i svemir. Za koje granice ne postoje...

Još mnogo, mnogo rođendana da dočekaš, i uvijek ostani takva kakva si. A to je lako, jedinstvena i za nas - najbolja!

Neka tvoj čas traje sve dok se vremenska vrteška okreće! Neka ti je srećna stota!!!

VRTEŠКA