Večeras je u Muzeju Hercegovine održano predavanje o Austro-Ugarskim tvrđavama koje okružuju grad Trebinje.
Predavanje je održao diplomirani inžinjer Volker Pachauer, asistent na Tehnološkom univerzitetu, Institutu za urbanu i arhitektonsku istoriju u Gracu.
Pored veoma zanimljive prezentacije za sve posjetioce, skrenuli bi pažnju na nekoliko činjenica. Kako je autor istakao 1878. godine na Berlinskom kongresu je Austro-Ugarska je dobila na upravljanje Bosnu i Hercegovinu, mada nije spomenuo da je prekršila odluke ovog kongresa i da je anektirala cjelokupnu teritoriju Bosne i Hercegovine. Volker je spomenuo da je vojska Austro-Ugarske imala enormne gubitke prilikom zaposjedanja naše teritorije, ali nije spomenuo da su se starosjedioci Bosne i Hercegovine i pravoslavni i muslimani dojučerašnji neprijatelji zajedno oduprli ulasku Austro-Ugarske vojske na svoju teritoriju. Više puta su spomenute i ogromne količine novca za izgradnju odbrambenih utvrđenja, dok je zanemarena činjenica da je u to vijeme porez za narod BiH bio višestruko uvećan, u odnosu na vrijeme Otomanske uprave. Naglašeno je da je radna snaga bila izuzetno jeftina, dok nije iznešen razlog i mjesto odakle je dolazila ta radna snaga.
Kako je autor stalno govorio o odbrani grada i odbrambenim utvrđenjima, ostalo je nejasno koja je to vojna sila bila u stanju da napadne moćnu Austro-Ugarsku imperiju koja je, kako smo imali priliku uvjeriti se na prikazanim fotografijama, zauzimala skoro pola Evrope.
Ako zaboravimo na mijenjanje toponima, odnosno da Strač više nije Strač već Srac, kao i da se dvije pokrajine ne zovu Bosna i Hercegovina već samo Bosna, ne smijemo zaboraviti da će takvom politikom Austro-Ugarska konačno sa dalekosežnim posljedicama stvoriti animozitete između dva najveća autohtona naroda BiH.
Na kraju svog izlaganja autor predavanja je prikazao fotografiju komandanta trupa feldmaršala Rudolfa Brauna, kao predstavnika okupacione sile, pa dolazimo do zaključka da je on upravljao novom kolonijom.
Prisutnima je nakon toga prikazana i fotografija oficira sa ljekarima i medicinskim osobljem ispred vojne bolnice u Trebinju u toku Prvog Svjetskog rata, ali nije iznesena činjenica da je u isto vrijeme iz male trebinjske opštine protjerano u pravcu zapadne Hercegovine 952 domaćinstva, a 79 civila je obješeno.
I pored izvanrednih arhitektonskih rješenja, organizacije, odbrambenih mehanizama, crteža, statistike, tadašnjih najnovijih tehnologija i naoružanja, i svega što jedna imperija posjeduje, ipak moramo znati da smo bili predviđeni da budemo kolonija pokojne Austrougarske koja je prema starosjediocima Bosne i Hercegovine vodila politiku "zavadi pa vladaj".
Neka autor ne zamjeri, možda su neki stekli drugačiji utisak, ali mi moramo na ove stvari gledati sa našeg stanovišta.