U četvrtak, 10. aprila .2014. godine u pozorišnoj sali Kulturnog centra Trebinje sa početkom u 20 časova Kulturna scena "Male stvari" održaće predstavu pod nazivom "Metamorfoze ljubavi" u režiji Željka Miloševića.
Igraju: Milica Glogovac, Ana Rudakijević, Miloš Lučić, Tijana Đerić, Ana Drašković, Vanja Kosić, Milica Milošević, Tijana Babić, Katarina Ćorović, Marija Pamučina, Andrea Popović i Marija Milanović.
Riječ reditelja:
Živimo vrijeme kada pokloni, čestitke, cvijeće, razgovor, dodir, osjećaji postaju virtualni, a naša intima dostupna svima. Dostupna- dakle, lažna, jer jednostavno više nije intima, jer je, pak, dostupna. Tu nastaje jedan od paradoksa ovog vremena. Vremena koje ćutimo, na koje pristajemo i koje nas izjeda iznutra, iz samog bića, dok mu se prepuštamo kao slamka vjetru. Zašto je tako?! Ne znamo i nemamo krucijalan, rješavajući odgovor. Nemamo ni istinu o ljubavi, jer svaka istina, nikada nije crno-bijela i realno sagledana i ne postoji kao univerzalna vrijednost. No, imamo potrebu da ne pristajemo na ponuđenu stvarnost i potrebu da se s njom borimo podstičući i govoreći o ljubavi. Ne o ljubavi kao riječi ispljunutoj iz vilice preživara, u koju se ona, neukusnom upotrebom i habanjem, svjesno ili nesvjesno, često pretače. Nerijetko se tako ispljunuta pojavljuje u obliku srca ili medvjedića s natpisima „I love you", „I miss you", zloupotrebljena kao „najbolja mama", „bratska ljubav" ili neke druge 2-3 riječi koje, tako često i nepotrebno izgovarane, ne znače ništa. Ne, ne govorimo o ljubavi koja se raubuje kao alat, kupuje, prodaje, nasljeđuje...
Kroz dijelove tekstova velikana dramaturške umjetnosti nastojimo govoriti o ljubavi iz potisnutih dubina i najskrivenijih vrlina čovjeka kao ovozemaljskog bića. Želimo podsjetiti na ljubav za koju se bori najpleminitijim sredstvima i za koju se mre, zbog koje se „strada" i strada, koja se tvori i njeguje, zbog koje se grade vrtovi, kule hramovi ili se pak odriče poslednjeg cvonjka, zalogaja, udisaja...
Zašto?!? Zato što vjerujemo da će snaga onih koji u sebi mogu gajiti ljubav i nadu stvarati bolje ljude, a da će ti, bolji ljudi imati snagu da grade bolji svijet i pobijede trulu sadašnjost. Zato trebamo mnogo više posvetiti LJUBAVI i boriti se za nju, a ne prepuštati se i robovati, mazohistički se trošiti i govoriti o nekoj svagdašnjoj tričariji, besmislenim serijama, rialitijima, politici, a pogotovo ne o političarima, kriminalcima, globalizaciji, evropizaciji, estradizaciji i sličnim „neminovnostima savremenog društva", koje samo sa VELIKOM LJUBAVI, LJUBAVIMA, postaje podnošljivo i pobjedivo. Tada i naše životne priče i pojava, vjerujemo, kao i one Ovidijeve, mogu doživjeti METAMORFOZU – preobražaje i otjelotvorenja u drugačija i bolja obličja.
Ova predstava je naš mali, skromni doprinos tom PREOBRAŽAJU.
