Skromnost je rijetka vrlina među vinopijama, i nema tog društva okupljenog uz čašicu u kom se neće začuti podrobna analiza kvaliteta i karakteristika vina koje se pije. Da li imate pravo da uživate u vinu ako nikada niste ni sadili ni okopavali vinograd, ni brali grožđe, ni pravili vino? Naravno da je odgovor potvrdan. U vinu je istina, i ta izreka ne postoji slučajno. Poznavanje vina ne stiče se popijenim litrima, već sposobnošću da makar površno uplovite u ono što se naziva vinska kultura, a što čini neizostavan dio kulture savremenog čovjeka.
Razmislite: šta bi se bolje uklopilo uz svijeću na stolu između dvoje zaljubljenih nego boca vina. Da ne govorimo o romantičnom kucanju vinskim čašama. Možete li da zamislite romantiku uz kriglu piva? Ne ide. Priča se da se italijanski pisac Manconi, koji je važio za ispičuturu, strašno razočarao kada je shvatio da je voda osnovni sastojak vina. Nje ima više nego alkohola. Ljepota vina upravo i leži u postignutoj harmoniji između svih komponenata. Alkohol, kada je vino u pitanju, nikada nije na prvom mjestu. Ne morate biti vrstan poznavalac da biste to shvatili. Ali, ako je vino većinom voda, zašto se onda neka vina dodatno miješaju s vodom? Bevanda, gemišt, špricer, sve su to kombinacije vina i vode. Italijani ovaj postupak smatraju varvarskim, a dobar dio stranaca miješa sodu s alkoholom samo ako je u pitanju viski.
Ovaj slučaj miješanja kod nas je veoma rasprostranjen jer se tako ista količina alkohola rasporedi na duži rok sjedenja u kafani. A poznato je da je kod nas maraton u kafani jedan od glavnih dijelova folklora. U suštini, treba biti protiv miješanja. Vino je nježno i rafinirano piće, stvoreno da nas opija svojim ukusom i raduje svojom bojom. Ako vam je previše jako – pijte kiselu vodu ili pivo, ali nemojte degradirati piće u koje je uloženo toliko truda, znanja, znoja i novca.
