Lokoportal - Trebinje

Klub malog fudbala LEOTAR obilježio je protekle noći dvije decenije postojanja i rada.

Ovoj svečanosti prisustvovali su sadašnji i bivši igrači, saradnici i prijatelji ovog sportskog kolektiva. Obilježevanju velikog jubileja prisustvovao je i gradonačelnik Trebinja Luka Petrović koji je čestitao igračima i rukovodstvu važnu godišnjicu, obećavajući značajnu podršku grada u godinama koje dolaze. Povodom ove svečanosti danas je odigrana i revijalna utakmica između veterana kluba i aktuelnih igrača KMF Leotar.

Omladinska škola KMF Leotara duguje veliku zahvalnost HET-u za pomoć u učešću u DFA ligi za djecu. 

U svom obraćanju evocirali su uspomene i istakli zadate ciljeve za budućnost. Saopštenje vam prenosimo u cijelosti: 

"Poštovani prijatelji, želim da vam se zahvalim, što ste se u ovako velikom broju odazvali na naš poziv, da obilježimo 20 godina postojanja našeg kluba. Danas ne obilježavamo samo 20 godina postojanja. Obilježavamo 20 godina ljubavi, predanosti jednom cilju. 20 godina fanatizma, kojim na svojim leđima nosimo ovaj klub.

Mnogi klubovi za 120 godina nisu postigli ono što smo mi uspjeli da uradimo za naših dvadeset. Iza nas su tri šampionske titule u BiH i pet u Srpskoj Republici, ali to nije najvrijednije što naš klub ima. Mnogo smo više ponosni na to što smo jedan od najomiljenijih kolektiva u našem Trebinju, što smo u svim gradovima rado viđen gost, a svim našim gostima dobar domaćin. To poštovanje nismo mogli zaslužiti samo dobrim rezultatima, koje smo imali sreću da postižemo, nego prije svega entuzijazmom kojim smo branili boje našeg kluba, ime našeg grada i ugled naše Republike.

U kratkim cratama ću Vas podsjetiti kako je izgledao naš put od prvih dana. Iako smo zvanično registrovani u decembru 1995. godine, klub je svoje prve nastupe upisao 1990. godine, kada je klub pod imenom KMF "Leotar“ igrao na turnirima u Novom Sadu, Budvi, Obrenovcu... Tada su dres Leotara nosili: Ratko Ratković, Dragan Spaić Ćikalo, Siniša Mulina, Mitar Vukanović, Siniša Berdović, Momčilo Vidačić, Ranko Đedović, Milan Suvajac, Rade Vukasović...

Nažalost, uskoro smo plavo-bijeli dres morali da zamijenimo vojnom uniformom, ali ni tada nismo odustali od igranja malog fudbala. Koristili smo svaki zajednički trenutak da se okupimo i odigramo utakmicu. Čak smo i ratne 1992. godine igrali na turnirima u Nevesinju, Nikšiću, Kotoru...

U decembru 1995. došlo je do registracije kluba i njegovog zvaničnog osnivanja. Prvo takmičenje u kome smo nastupali bila je Druga liga Nikšića (tada drugi rang takmičenja u Crnoj Gori). Iako smo tada bili najbolji, nismo mogli u prvi rang zbog toga što smo bili iz Trebinja.

Prvi trofej u Republici Srpskoj smo osvojili u Bijeljini u Kupu RS (nezvaničnom prvenstvu Srpske). To je bio samo početak. Danas u svojim vitrinama imamo pet titula šampiona Republike Srpske, tri titule šampiona BiH, dva nastupa u Futsal Ligi šampiona, jedan Kup BiH i dva Kupa RS, a tu je i međunarodni trofej na prestižnom turniru u Italiji. Takođe, dali smo značajan doprinos u osvajanju Memorijalnog turnira "Asim Ferhatović Hase" 2002. godine, koji je osvojio naš stariji brat.

Mogu slobodno da kažem, da je najveći uspjeh ovoga kluba utakmica protiv Barselone u okviru Futsal Kupa 2011. godine. U toj utakmici ostvarili smo sve naše dječačke snove i maštanja sa livada i utakmica između golova od kamenja. Ostvarili smo nešto što vjerovatno nijednom sportskom kolektivu sa ovih prostora neće poći za rukom. O tome ćemo imati priliku da pričamo našim unucima i mlađim naraštajima, kojima to može da bude veliki motiv na njihovom putu sportskog sazrijevanja – nemoguće stvari ne postoje ako sa napornim radom i velikom ljubavi pristupate onom što radite.

Dva puta smo u Trebinje doveli najkvalitetnije futsal takmičenje u Evropi. Za naše domaćinstvo i gostoprimstvo dobili smo samo riječi hvale i komplimente od strane gosti, ali i od čelnika UEFA. Na ovim turnirima smo nastupali sa skoro svim igračima iz našeg grada, po čemu smo bili jedinstveni u takmičenju. Teret ovih utakmica iznjeli su: Mitar Vukanović, Dušan Berak, Siniša Mulina, Srđan i Savo Andrić, Miljan Vico, Darko Miličić, Milorad Cimirot, Nebojša Kapor, Srđan Sulaver i ostali, a sa klupe ih je predvodio Dragan Spaić Ćikalo.

Bili smo jedni od zagovornika osnivanja jedinstvenog takmičenja u BiH, u čemu smo uspjeli, pa se danas na teritoriji BiH igra jedinstvena Premijer futsal liga, a u kojoj godinama unazad igramo sa dosta uspjeha i uvijek završimo sezonu u vrhu tabele.

Ipak, nije bilo sve lijepo u ovih 20 godina. Doživjeli smo da, uprkos svim našim uspjesima i rezultatima, budemo zaboravljeni od „svoga grada“, da se tako izrazim. Od grada čiji smo bili najbolji ambasadori širom BiH i evropskih meridijana, čije smo ime isticali sa ponosom gdje god bi se pojavili. Pokušali su da nas slome, ali smo postali još čvršći. Uspjeli smo da klub održimo u životu samo zahvaljujući našoj ljubavi prema ovom sportu i onome što osjećamo prema našem klubu. Uspjeli smo da izdržimo zahvaljujući vama koji volite ovaj klub, koji ste nam pružali podršku i koje smo u znak zahvalnosti pozvali na ovo skromno druženje, da još jednom evociramo lijepe uspomene, utakmice, radosti, ali i tuge, kojih je, kao i u svakom sportu moralo da bude.

Iako smo već zakoračili u 22. godinu, ovaj jubilej smo željeli da proslavimo u nekim srećnim vremenima, koja su na sreću došla. Iza oblaka se pojavilo sunce, ponajviše zahvaljujući našim prijateljima iz kompanije „Okean link“, koja je generalni sponzor kluba i gradonačelniku Luki Petroviću, koji je obavio glavni dio posla u kontaktima sa našim sponzorom.

Osim prvog tima, danas u klubu postoje omladinske selekcije. Trenutno se odvija smjena generacija, gdje mlađi igrači dobijaju svojih pet minuta, sa ciljem da jednog dana postanu okosnica tima i u Trebinje ponovo dovedu evropske velikane. Pokrenuli smo i gradsko takmičenje privrednih kolektiva, koje je za dvije godine postojanja postalo pravi hit u našem gradu, a postoji ideja o još nekoliko takmičenja, koja će sigurno ugledati svijetlost dana.

Ne smijemo na kraju da zaboravimo ni one koji nisu večeras sa nama, a dio su našeg kluba. To su Nebojša Mašić i Momčilo Vidačić Burina, kojih se sa ponosom sjećamo i čije ime sa ponosom izgovaramo.

Hvala Vam još jednom svima za sve što ste na svoj način uradili za naš klub, jer ste svi dali barem mali doprinos onome što Klub malog fudbala „Leotar“ danas jeste. Želja nam je da se ponovo okupimo za nekoliko godina, da nas bude još više, a da u našoj trofejnoj vitrini ima još manje slobodnog mjesta".

Golmanski tandem šampionskog Leotara