230816 baner dineco 650x170 05
230601 anis rentacar baner

200601 market99 baner

220201 luxtravel baner
 
 
 
 
Vijesti Trebinje

NOVO filmsko ostvarenje sa lokacijom u Trebinju

Ovoг ljetа snima se studentski film u Trebinju, pod nazivom "Kad zaboraviš juli".

210902 film

Reditelj filma je Sara Radusinović, a producent је Marijana Gudelj.

Mlada Trebinjka Marijana Gudelj završila je  treću godinu Produkcije na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, planira da se vrati u svoj rodni grad nakon završenih studija. Najveća želja joj je da u Trebinju aktivira kulturni (filmski) život i ovaj grad oblikuje u veliki filmski centar. Smatra da Trebinje ima ogroman potencijal i namjera joj je da to iskoristi na najbolji mogući način.

Sa ovim filmskim ostvarenjem Sara i Marijana su gostovale na Martovskom festivalu u Beogradu, a završen film planiraju slati na razne festivale širom Evrope.

Film „Kad zaboraviš juli“ podržao je Grad Trebinje. Sponzori su MARKET 99, CANCELLO, SWISSLION TREBINJE i VITINKA.

"Zahvalila bi se i vlasnicima, na ustupljenom prostoru, posebno Boniti, Grku, Brakani i Toza baru. Hvala i našem pozorištu „Male stvari“ ali i svim statistima i ljudima koji učestvuju u ostvarenju filma "Kad zaboraviš juli"".

Marijana Gudelj, producent filma

Sinopsis filma:

Tara i Igor su dvoje ljudi od trideset i nešto godina. Žive sasvim različite živote. Tara je ostvarila karijeru kao uspješna scenaristkinja u Beogradu, dok je Igor nezaposlen i živi u Trebinju. Dok Tara povremeno boravi u stanu svoga dečka koji je poznati glumac u regionu, Igor živi sa suprugom i dvoje djece. Tara je savremena i nezavisna žena sa vrlo malo osjećaja za tradicionalne okvire Balkana i odaje utisak da je mlađa nego što jeste. Igor je pomalo izgubljen u prostoru i vremenu i odaje utisak vječnog tinejdžera. Na prvi pogled nemaju ništa zajedničko, čak i vizuelno prilično odudaraju. Međutim Tara i Igor su prije deset godina bili ludo zaljubljeni. Njihova veza bila je vrlo turbulentna, ali i zanesena i euforična – upravo onakva kakva u ranim davdesetima i treba da bude. Sada deset godina kasnije oboje su upali u svakodnevnice i određenu jednoličnost života koji se čini manje zabavnim nego kada su bili mladi. Kada se nakon toliko godina ponovo sretnu u Trebinju kreću da se bude emocije koje su davno prestale da postoje...ili su oni bar tako mislili?