U svijetu u kojem se sve mjeri vremenom, novcem i produktivnošću, postoje ljudi koji odluče koračati drugačijim putem. Jedan od njih je i 28-godišnji Aleksandar Karaklić iz Zemuna nomad slobodnog duha, koji već nekoliko godina pješači i stopira svijetom tražeći nešto što se ne može kupiti – istinsku slobodu, smirenost duše i ljudsku dobrotu.
Život iz ranca
Sa skromnim ranacem i hrabrim srcem, Aleksandar je prešao hiljade kilometara. Njegovo putovanje nije bijeg, već povratak – sebi, prirodi i ljudima. Bez budžeta, ali sa puno povjerenja u život, put ga je vodio od sjeverne Evrope do toplih krajeva juga, kroz sela, planine i gradove.
Susreti koji griju srce
Njegova ruta vodila ga je od sjevernih krajeva Norveške do obala Jadranskog mora, kroz alpska sela, balkanske šume i gradove u kojima je noćivao kod potpuno nepoznatih ljudi. Priče koje je čuo, pomoć koju je dobio, pa čak i jednostavan osmijeh prolaznika, učvrstili su njegovu vjeru u dobrotu ljudi.
„Mnogi misle da je svijet opasan. Jeste, ponekad. Ali u većini slučajeva, ljudi su bolji nego što mislimo. Treba im samo pružiti priliku.“
Sloboda nije bijeg, već povratak sebi
Za Aleksandra, sloboda nije anarhija ili bjekstvo od obaveza. Naprotiv, to je duboko lična odluka da živi u skladu sa svojim vrijednostima, da sluša prirodu, da bude otvoren prema svijetu, ali istovremeno u miru sa samim sobom.
„Kada pješačiš satima, kada osjećaš kišu na koži i sunce na licu, kada noć provedeš pod zvijezdama – shvatiš koliko nam malo treba. I koliko smo zapravo bogati kad prestanemo juriti ono što nam ne treba.“
Aleksandar ne ide ovim putem da bi bio primjer, ali njegova priča inspiriše. Ljudima poručuje da sloboda nije nešto što se nalazi izvan nas, već u načinu na koji gledamo život.
„Ne mora svako napustiti sve i otići na put. Ali ako osjećate da niste na mjestu gdje treba da budete – slušajte taj glas unutra. A ako krenete – ne bojte se. Ljubaznost postoji. Ljudi će vam pomoći. I sami ćete otkriti snagu za koju niste znali da je u vama. Vjerujte mi ništa nije nemoguće“.
Put ka unutrašnjoj slobodi
Njegova priča nije samo o geografiji, već o unutrašnjoj transformaciji. Bez plana, ali sa smjelošću, korača svjestan da prava sloboda nije u odsustvu obaveza, već u načinu na koji živimo svoju istinu.
„Najviše sam naučio kada sam bio sam, u tišini planina ili na pustim cestama. Ali najviše sam dobio – od ljudi. Svako dobro djelo je kao svjetlost koja te vodi dalje.“
Trebinje – grad duše
Na ovoj avanturi za sada dugoj 87 dana je posjetio i Trebinje - grad koji ga je, kako kaže „odmah prigrlio“. Od prvog dana doživio je toplinu ljudi, iskrene razgovore i gestove dobrodošlice koji mu, uprkos životu na putu, nikad ne postanu obični.
„Trebinje mi je u srcu. Tu sam upoznao ljude koji nisu pitali ko sam, odakle dolazim, ni šta nosim – već su me pitali da li sam gladan, treba li mi voda, gdje ću prespavati. To je pravi duh Balkana – srdačan, otvoren i topao“, kaže on.
Akeksandar je zahvalan svima koji su mu izašli u susret: prijateljima koje su ga primili, frizerima, vozačima koji su stali, ljudima koji su mu pružili osmijeh i riječ podrške.
Poruka za kraj
Iako ne zna gdje će sutra biti, Aleksandar zna šta traži – a možda je to već našao: smirenje, povjerenje u život i duboku zahvalnost.
"Hvala svima koji mi pomažu, bilo gestom, riječju ili osmijehom. Vi mi vraćate vjeru da svijet, uprkos svemu, ide u dobrom pravcu“.
